Noć PREZRENIH, u naramku dijete, sedam mjeseci i KUR'AN u šamiji. U žitu, ptice i miris svježe trave, u daljini potraga, čuju se glasovi SMRTI. Dijete budno, gleda u SUNCE i usnama miluje moje CRVENE obraze. Dovu učim, PUT života, TRNOVITE sjene i grad u daljini u PLAMENU gori. Psi zavijaju, navikli na miris diječije…
Edgar Allan Poe jedan je od najvećih književnika u posljednjih sto i pedeset godina, koji je napisao nezaboravnu prozu, pjesme i eseje. Umro je u svojoj 40. godini od alkohola i koječega drugog, praktički na ulici. SAMO ALLAH MOŽE SUDITI LJUDIMA.
To je ona vrsta ljudi, suviše umna i duhovna, koja se zna i beskrajno radovati i beskrajno patiti. Za tu vrstu ljudi ove krajnosti su karakteristične.
Neki čovjek je došao poslaniku Muhamedu a.s. pitajući ga kako da zaradi džennet (raj), pa mu Poslanik a.s. odgovori: "Želi drugim ljudima ono što želiš samome sebi, a nemoj željeti drugima ono što ne želiš sebi." Za muslimana "ja" znači isto kao i "ti" ili "on". Čovjek ne smije gledati samo na sebe, podređivati sve…
Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka.
Jutros je, usred ljeta, snijeg pao, težak i mokar. Plaču zaprepaštene bašče. Bilježim to i šutim, jer svikao sam na čuda. Vidim, kroz okna dućanska, zabrinuta prolaze lica, i nijema. Kamo će stići, Bože, Koji sve znaš? Ne hulim, samoću sam ovu primio ko dar, ne kaznu, ko premoć, nipošto užas. Stići će, znam, odjutra,…
Mi oči ljubopitne imamo, zovite, uzvikute, povikujte, za ostatak domovine što opstade, I dio što okupiran postade, Djeci svojoj junaštvo boraca hrabrih, palih, opričajte, Krv naša je znak borbe stamene, Na one što se mire kišu metaka saspite, Da ih pokrenete… Od onih što ratuju strahujte, Od borbenih ratnika se držite!
Otkud ti to da nikad nisam rukom suze brisao, tada sam bolje tugu smijehom skrivao, otkud ti to da ne znam za bol? Ja sam baš ono što si htjela, čovjek sa hiljadu odijela, u prazno odapeta strijela što nikad metu nije srela, baš tebi je srce probola…