N A I D A

Neki čovjek je došao poslaniku Muhamedu a.s. pitajući ga kako da zaradi džennet (raj), pa mu Poslanik a.s. odgovori: "Želi drugim ljudima ono što želiš samome sebi, a nemoj željeti drugima ono što ne želiš sebi."

Za muslimana "ja" znači isto kao i "ti" ili "on". Čovjek ne smije gledati samo na sebe, podređivati sve druge vlastitom dobru, nego se uvijek mora stavljati u tuđi položaj. Poslanik Muhamed a.s. je rekao: "Budi pravedan pri poređenju drugih sa sobom. Poštuj jednakost sa svojim bratom u vjeri i uvijek se sjećaj Boga."

Prenosi se da su Poslanika a.s. upitali "Koga Bog najviše voli?", pa je odgovorio: "Onoga od koga njegova zajednica ima najviše koristi." Svi ljudi su istog Gospodara, priznavali oni to ili ne, te su u tom smislu ravnopravni i moraju se međusobno poštovati i uvažavati.

Hazreti Ali kaže: "Održavaj vezu sa svojom rodbinom, makar to bilo samo preko selama."

Poslanik a.s. je rekao: "Nije uzvjerovao u moje poslanstvo onaj ko zaspe sit, a zna da mu je komšija gladan. Bog se neće smilovati narodu koji dopušta da među njima neko zaspe gladan."

Prava muslimana  kod drugog  muslimana su sljedeća: Najlakše od njih jeste da mu želiš ono što sebi želiš, a da ono što ne želiš sebi ne želiš ni njemu; da se čuvaš da ga ne naljutiš, da se trudiš da ga zadovoljiš i udovoljiš ono što traži od tebe; da ga pomogneš životom i imetkom, rukama i nogama; da budeš njegovo oko, njegov putokaz i njegovo ogledalo; da ne budeš sit dok je on gladan, da ne piješ dok je on žedan, da ne budeš odjeven dok je on gol; ako ti imaš slugu, a on ne, moraš ga poslati njemu da mu opere odjeću, pripremi hranu i postelju; vjeruj njegovoj zakletvi, odazovi se njegovom pozivu; ako znaš za neku njegovu potrebu, potrudi se da mu udovoljiš prije nego što ovaj to od tebe zatraži.

Poslanik a.s. je rekao: "Gdje je prijateljstvo, ondje je i ponos. Ondje odakle prijateljstvo bude odstranjeno dolazi poniženje."

Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka.

Jutros je, usred ljeta, snijeg pao, težak i mokar. Plaču zaprepaštene bašče. Bilježim to i šutim, jer svikao sam na čuda. Vidim, kroz okna dućanska, zabrinuta prolaze lica, i nijema. Kamo će stići, Bože, Koji sve znaš? Ne hulim, samoću sam ovu primio ko dar, ne kaznu, ko premoć, nipošto užas. Stići će, znam, odjutra, ljudi neki. Morao je i noćas neko umrijeti. Duša je moja spremna, ko kalem i papir predamnom. Šutnja i čama. Koga Si,noćas, otrgnuo gradu? Čije ćemo ime spominjati jutrom, uz duhan i kahvu, narednih dana? Treba biti mudar, neka se strava čekanja na licu ne očituje. Jer, dugo je trebalo dok shvatih: ovo je grad u kom sve bolesti zarazne su. Širi se ljubav ko žutica i kuga. I mržnja se jednako koti. Nisam li, možda, odviše sam? Nije to dobro,toliko sam svikao na samoću. Mislim li pravo, Bože? Tako je nekoć (i to stoji zapisano),crvena kiša lila ponad grada, pometnja i strah rasli ko korov. A malo je zdravih u gradu duša. I pravo je što je tako. Jer, bolest otkuda - jasno mi je,al otkuda zdravlje? Je li, Bože, zbilja, otkuda zdravlje? Pitaju li to ovi ljudi oko mene(što isto ih primam, znajući da ni dva nisu ista,ni pred Tvojim, ni pred mojim licem), pitaju li? I znaju li da ih motrim? Kako bi im samo srca uzdrhtala ove redove da vide! Griješim li prema sebi, tek tada sam drugima prav. Prema njima griješim li, pravdu prema sebi ispunjam. Šta je onda istina, reci mi, Bože moj? Moli Te skromni Mula-Mustafa, što druge želje nema već tiho da bude, i još tiše ode, kad dođe čas.

Mi oči ljubopitne imamo, zovite, uzvikute, povikujte, za ostatak domovine što opstade,  

Otkud ti to da nikad nisam rukom suze brisao,

tada sam bolje tugu smijehom skrivao,

otkud ti to da ne znam za bol?

Ja sam baš ono što si htjela,

čovjek sa hiljadu odijela,

u prazno odapeta strijela što nikad metu nije srela,

baš tebi je srce probola...

"Tako mi vremena,

čovjek je doista na gubitku,

samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine,

i koji jedni drugima istinu preporučuju,

i koji jedni drugima preporučuju strpljenje."

(Vrijeme)

Jednog dana naše će vrijeme isteći, naš sat će se zaustaviti i napustit ćemo ovaj svijet zauvijek.

Vrijeme je život a ono što se stavlja na kocku cijela je vječnost.

One of the best Bosnian and Herzegovinian female folk and sevdah performers of all time!